POVIJEST ELEKTRIFIKACIJE NAŠEG PODRUČJA

Električna energija za rasvjetu i industriju počela se primjenjivati na području Hrvatskog primorja, otoka i Gorskog kotara (županija primorsko-goranska) osamdesetih godina 19. stoljeća. Prvo električno svjetlo zasjalo je 1885. godine u Rijeci, a za njom slijede:
1894. Bakar,
1896. Opatija,
1900. Sušačka luka,
1902. Otok Rab,
1910. Otok Mali Lošinj,
1921. Na području Gorskog kotara potekla je struja iz HE Zeleni vir nedaleko Skrada,
1922. Osnovano je dioničko društvo Elektra d.d.,
1925. Omišalj na otoku Krku osvijetljen je električnom rasvjetom, a grad Krk nešto kasnije,
1927. Crikvenica je dobila struju,
1928. Senj,
1932. Selce.
Bile su to uglavnom pojedinačne, lokalne elektrane, pokretane motorima s unutrašnjim sagorijevanjem ili, parne, malih snaga, različitog napona, istosmjernog ili izmjeničnog. Potražnja za električnom energijom najbrže je rasla u Rijeci pa je 1908. godine puštena u pogon TE Rijeka snage 2x1500 kVA, a radila je paralelno s ranijom elektranom Ponsal, snage 660 kVA.
Već 1929./1931. godine mijenjaju se generatori, a 1934. godine TE Rijeka ima snagu 2x4000 kVA. Rekonstruira se i gradska kabelska mreža te je 1937. godine jednofazna mreža zamijenjena trofaznom.
Elektrana Rijeka 1931. godine napaja čitavo riječko i opatijsko područje. Izgradnjom 132 kV zračne mreže Trst - Matulji, TE Rijeka uključena je u sjevernotalijanski elektroenergetski sustav. Do 1945. godine u Rijeci je postojalo općinsko poduzeće za proizvodnju i distribuciju električne energije A.S.P.M. (Azijenda Servizi Publici Municipalizzati). Istodobno je u Sušaku djelovalo poduzeće Elektra, koje osnivanjem ELPOH-a (Električnog poduzeća Hrvatske) postaje njegovom filijalom. Nakon sklapanja mirovnog ugovora s Italijom i teritorijalnih promjena na području Istre, od ranija dva poduzeća 1947. godine osniva se jedno pod nazivom Elektroprimorje. Istodobno se osnivaju i područni uredi u Skradu za Gorski kotar, u Crikvenici za primorski dio i u Puli za Istru. U poratnom razdoblju, nakon obnove ratom oštećenih postrojenja, počinje izgradnja 30 kV mreže i trafostanica, a sve više se prelazi s 3, 5 i 6 kV napona na 10 kV napon, uz interpolaciju velikog broja trafostanica 10/0,4 kV. Riječko se područje uglavnom napaja iz TS 132/50 kV Matulji. Jedan od prvih zadataka uklapanja elektroenergetskog sustava visokonaponske mreže Istre i Rijeke u elektroenergetski sustav Jugoslavije bio je prijelaz frekvencije od 42 Hz na 50 Hz, što je ostvareno 1951. godine. Izgradnjom HE Nikola Tesla u Triblju 1952. godine dobiva se druga pojna točka iz sustava 110/30 kV Tijekom 1958. godine distribucijska djelatnost poduzeća, koje se sada nalazi u sklopu ZEOH-a (Zajednice elektroprivrednih poduzeća Hrvatske), proširuje se i na otok Krk, a 1961. godine na otoke Cres-Lošinj i Rab. Polaganjem prvih podmorskih kabela omogućeno je priključenje otoka Krka, Cresa, Lošinja, Raba i Golog na kopnenu mrežu pa prestaju radom lokalne elektrane. U tijeku je elektrifikacija željeznice, a izgrađenu 30 kV mrežu preuzima Elektroprimorje. Na području o kojem brine Elektroprimorje, grade se proizvodni i prijenosni objekti. Tako je u vremenskom razdoblju 1967. - 1977. godine izgrađena TS 220/110/35 kV Pehlin, TS 110/35 kV Matulji, TS 110/35 kV Rijeka, TS 110/35 kV Krasica, TS 110/30 kV Vrbovsko, TS 110/35 kV Krk, HE 110/35 kV Senj, i TS 110/35 kV Crikvenica. U narednom razdoblju porast potrošnje električne energije uzrokuje velika visina opterećenja, a padovi napona prelaze dozvoljenu granicu. Vodovi 30 kV napona postali su premale prijenosne snage pa dolazi do izgradnje novih TS 110/30 kV (danas je na području DP Elektroprimorja izgrađeno 12 TS 110/x). Slična problematika prati i 10 kV mrežu. Stoga je već sedamdesetih godina donesena odluka o napuštanju 10 kV sustava. Kao optimalan sustav opskrbe električnom energijom cijelog područja odabrana je transformacija 110/20 kV, osim područja Gorskog kotara i grada Rijeke. Za područje Gorskog kotara odabran je sustav napajanja 110/35/20 kV, a za gradsko područje Rijeke 110/10(20) kV. U 1987. godini širi se 110 kV mreža i na otocima. Započeta je izgradnja 110 kV voda iz Krka prema Rabu, kasnije nazvana Plava magistrala. Razgranata distribucijska mreža zahtijeva i odgovarajući stručni nadzor pa je osamdesetih godina prošlog stoljeća u Rijeci izgrađen Dispečerski centar i suvremeni sustav veza, dojava, upravljanja i vođenja. Za budućnost u pripremi je izgradnja novog sustava daljinskog vođenja elektroenergetske mreže, koji bi trebao biti pušten u rad do kraja 2004. god. Uz tehnički razvoj poduzeća događale su se i brojne organizacijske promjene u Elektroprimorju (vidi povijest). Do posebno velikih promjena došlo je 1990. godine. Osamostaljenjem Republike Hrvatske i društveno-političkim promjenama na razini države, dolazi i do osnivanja Hrvatske elektroprivrede (HEP-a) sa sjedištem u Zagrebu, jedinstvenog poduzeća za Hrvatsku. Ranija distribucijska poduzeća sada postaju dijelovi velikog elektroprivrednog poduzeća. Druga velika promjena nastala je 2002. god. otvaranjem tržišta električne energije i reorganizacijom HEP-a. HEP postaje dioničko društvo i vlasnik je poduzeća "kćerki" između kojih je i Distribucija d.o.o. u čijem sastavu je i DP Elektroprimorje Rijeka.